Sigurnost u prometu
Sigurnost prometa na cestamaJedna od ključnih odrednica cestovnog prometa svake države je i sigurnost u prometu. U svakoj je mirnodopskoj ljudskoj aktivnosti prisutan rizik, no daleko najveći je upravo u cestovnom prometu, u kojem sudjeluje praktički svaki čovjek. Automobil i s njim povezane društvene vrijednosti simboli su tehnološki razvijenih društava, ali uporaba automobila i drugih cestovnih prometala prouzrokuje nesreće u prometu koje automobilski napredak čine dvojbenim. Cestovni promet i sigurnost stoga zaslužuju pozornost ne samo na tehničko-tehnološkoj, organizacijskoj i ekonomskoj razini, nego i na razini društvene etike i individualnih vrijednosti.
Ceste i ulice nas povezuju s kućom, školom, radnim mjestom, igralištem, kinom, kazalištem, s prijateljima i rođacima u gradu i u selu. Na ulicama i cestama smo pješaci, biciklisti, motoristi, putnici i vozači u osobnima automobilima, autobusima i tramvajima. Svi smo sudionici u prometu. Sudionika u prometu ima danas tako mnogo da jedva prolaze jedni pored drugih, ponekad se i guraju, pa i ljute jedni na druge. Uvijek u takvoj žurbi brzina kretanja može biti uzrokom opasnosti koje ugrožavaju ljudske živote.
Nikad se ovoliki «danak u krvi» nije «dobrovoljnije» polagao na žrtvenik čovjekova egoizma i primitivizma. U svim zemljama svijeta poduzimaju se preventivne mjere, akcije i aktivnosti radi što veće sigurnosti u prometu. Sadašnje stanje u prometu, posebno stupanj sigurnosti prometa, nezadovoljavajuće je u svakom svom obliku. Ipak je sigurnost krajnje zabrinjavajuća u cestovnom prometu, jer je u njega uključeno gotovo čitavo stanovništvo. Sigurnost u prometu ugrožavaju pojave prometne delikvencije, predispozicija za nesreće i ergonomski faktori. Ako se zna da neke osobe lakše postaju žrtvom ili uzrokom prometne nesreće, da to postaju lakše u određenim okolnostima i u neko određeno vrijeme, onda to treba znati koristiti u svrhu prevencije. Analize uzroka prometnih nesreća u cestovnom prometu ukazuju na to da je zahvaljujući poboljšanju tehnologije prometa, znatno smanjeno ugrožavanje sigurnosti zbog tehničkih nedostataka, kao što su otkazivanje uređaja u vozilu, loše kvalitete prometnica i neprikladne signalizacije. Niti čimbenici okoliša uz potrebno pridržavanje propisa ne mogu toliko ugroziti sigurnost prometa kao što to može čovjek. Te odnose i međusobnu ovisnost pokazuje pet najvažnijih čimbenika za sigurnost prometa: sudionik u prometu, obavijesti, prometnice, okoliš i vozilo.
Stupanj cestovno-prometne sigurnosti pokazatelj je prometne kulture, ali i odraz složenosti odnosa u društvu. Stoga je prevencija cestovno-prometnih nezgoda vrlo kompleksna djelatnost. Da bi se u toj djelatnosti postigli rezultati bitno je poznavanje uzroka nezgoda, načina povećanja sigurnosti i načina utjecaja na sudionike u prometu da bi se postigli rezultati.
Iako u sustavu sigurnosti prometa ima mnogo čimbenika, preventivne i represivne uglavnom se usmjeravaju na vozača, jer je na temelju dosadašnjih analiza i ocjena stanja utvrđeno da je upravo on ključna osoba u izbjegavanju nezgode. Rješenje ovih problema i otklanjanje uzroka treba tražiti u cjelokupnom i dugoročnom pristupu, uz razmatranje društvenih i kulturnih dimenzija i problema (moralne, pravne, političke, ekonomske i psihološke naravi).
Uloga čovjeka u prometnom nesretnom događaju iznosi:
a) faktor čovjeka (oko 85%):
• pogrešne odluke i procjene (umor, utjecaj alkohola, lijekova, droge i sl.)
• vještina (koordinacija pokreta, procjena udaljenosti, brzina, širina i visina prolaza)
• znanje (poznavanje prometnih znakova, propisa, vlastitih sposobnosti i sl.)
• sposobnosti (osjetilnih organa, psihomotorne i mentalne)
b) ostali faktori (oko 15%).
Usprkos napretku tehnologije prometa, psihofizičko stanje svih sudionika u prometu odlučuje
kako će se u stanovitom trenutku odgovorna osoba ponašati da bi predvidjela mogućnost nesreće i da bi je svrhovitom mjerom spriječila. Umor je najčešći uzrok nezgoda jer njemu podliježe svaki čovjek.
Uzroci grešaka što ih čovjek čini u prometu su:
- greške nastale kao posljedica psihološkog stanja čovjeka
- greške nastale kao posljedica ograničenosti osjetilnih organa čovjeka
- greške nastale zbog nedostatka antropometrijskih osobina i pokretljivosti čovjeka
- greške nastale zbog štetnog djelovanja onečišćenog okoliša.
Čovjek kao faktor sigurnosti u prometu prisutan je:
• izravno, kao sudionik u prometu
• posredno, kao graditelj cesta i onaj koji ih održava, kao konstruktor vozila i onaj koji ih popravlja, kao onaj koji donosi zakone o sigurnosti u prometu i brine se o njihovoj primjeni, ili onaj koji na cestama postavlja prometne znakove i oznake, ili onaj koji obavlja liječničke preglede, koji odgaja i obrazuje sudionike u prometu.
U razmatranju sigurnosti u prometu potrebno je razlučiti koliko i na koji način asocijalno ponašanje sudionika u prometu utječe na sigurno odvijanje svih prometnih tokova. Tako se
odmah susrećemo s postojanjem ili nepostojanjem sklonosti nesrećama. Podrazumijeva se relativna sposobnost ili nesposobnost čovjeka da odgovori svim zahtjevima uključivanja u prometna zbivanja i kasnijem prilagođavanju njima. Sigurno je da se nitko nije rodio s nekom sklonošću za nesreće, nego se ona kasnije stvara, ovisno o brojnim čimbenicima u čovjeku kao što su tjelesni, psihofizički i psihološki defekti, emotivna nestabilnost, ekstrovertiranost i introvertiranost, stupanj izobrazbe, životna dob, raspoloženje, rastresenost, sklonost uživanju alkohola, droga i pušenju. Suvremeni promet zahtijeva od svih sudionika u prometu da se ponašaju civilizacijski i kulturno. To znači da se sudionici u prometu moraju pridržavati određenih pravila ponašanja, kako se ne bi morale primjenjivati disciplinske i kaznene mjere za prekršitelje. Pravila ponašanja sudionika u prometu određuju se zakonom o sigurnosti pojedinih oblika prometa, a dopunjuju i pravilnicima koji su svojstveni za svaku vrstu poslova o kojima ovisi sigurno odvijanje prometa. Osim zakona i pravila veliku važnost za normalno odvijanje prometa ima kulturno ponašanje svih sudionika. Ovisi o kućnom i školskom odgoju i o stjecanju takvog ponašanja na radnom mjestu i u kontaktima s drugim ljudima. Nedisciplina je u našim uvjetima čest uzrok prometnih nesreća, pri čemu karakter pojedinca može biti odlučujući. Tako su ekstrovertirani neurotici skloniji riziku u prometu od introvertiranih, što opet znači da su prvi agresivniji. Neizbježnost naglog razvoja svih oblika prometa proizvod je naše civilizacije, ali se uz to razvila i tzv. prometna delikvencija. Pri tome valja razlučiti kriminalitet od grešaka u prometu. U ukupnom broju prometne delikvencije svega 20 % se može označiti kriminalnim, a ostalo se pripisuje grešci.
Ugrožavanje sigurnosti u prometu tretira se kao krivično djelo. Krivnja se može pojaviti kao umišljaj ili nehat, što uključuje određenu namjeru ili svijest krivca. Kada vozač vozilom u prometu na cesti postupa protiv propisa o pravilima prometa i izazove prometnu nezgodu, smatra se da je to učinio svjesno. Zadatak svih osoba koje su zadužene za sigurnost prometa trebala bi biti usmjerena na pronalaženje onih aktivnih sudionika u prometu koji se opasno i rizično ponašaju, kako bi na vrijeme bili isključeni iz prometa. Tu su i one osobe koje čine prekršaje bez većih posljedica, jer je njihovo učestalo loše ponašanje u prometu znak manjkave samokontrole i međusobne kontrole. U većini slučajeva je sudionik u prometu sklon delikvenciji i sam ugrožen, pa na to mora misliti. Postoji skupina neobzirnih, oni koji se svjesno i voljno ponašaju tako da grubim nemarom ugrožavaju svoje zdravlje i zdravlje drugih sudionika u prometu. Obično su počinjeni delikventni postupci posljedica nemara, jer je već samo sudjelovanje u prometu potencijalno delikventna situacija i svatko je može iskoristiti. U prometu je potencijalno delikventno svekoliko stanovništvo jer mu se svakodnevno pruža mogućnost izazivanja prometnih nesreća, zbog kojih bi bila tražena veća ili manja odgovornost.
Prometna kultura dio je kulture uopće, kao i stupnja civiliziranosti u nekom društvu. Kulturu cestovnog prometa čine međusobni odnosi svih sudionika u prometu, komunikacije u prometu te prilagodba prometa čovjeku i čovjeka prometu. Jedan od temeljnih uvjeta sigurnosti prometa na cestama je komuniciranje između vozača, odnosno pravovremeno i jasno pokazivanje namjera drugim vozačima davanjem odgovaraju ih znakova i postupanje u skladu s prometnim pravilima. Iako su osnove ponašanja u prometu regulirane propisima, dodatno sporazumijevanje nužno je za sigurnost vožnje. U odnosu vozača prema samom sebi, vrijedi osnovno načelo: upoznaj sam sebe kako bi svoje potrebe u vožnji mogao uskladiti sa svojim mogućnostima.
autori: Daša Poredoš, Ina Stašević, Zoran Ivoš
izvor: www.psihijatrija.com
<< povratak na prethodnu stranicu
