Večernji list, 17.8.2010.
- Objavljeno 18 Aug 2010 od admin
Ni jednom divljaku još nije poništena vozačka dozvola!
Poništenju dozvole ispriječila se duga procedura i sporo sudstvo. Aktualni Zakon o sigurnosti prometa prema recidivistima je blaži od zakona iz 2004. g. Od lipnja 2008.g., od kad divlje vozače nastoji ukrotiti aktualni zakon, čak ni recidivisti s više od 100 prekršajnih prijava još nisu morali trajno predati vozačku dozvolu policiji, a nisu morali ni ponovno sjesti u klupu auto-škole. Zakon o sigurnosti prometa na cestama na snazi je više od 2 godine, pa iako je jasno da je zakonodavac napravio niz propusta, oni još uvijek nisu ispravljeni.
Divljim vozačima pomaže i hrvatsko sudstvo, koje tužbe i žalbe rješava puževom brzinom. Osim što je zakon iz 2008. g., u odnosu na onaj iz 2004.g., osjetno zakomplicirao postupak poništavanja vozačke dozvole, tu mjeru učinio gotovo nedohvatljivom, ni negativni prekršajni bodovi neće sjesti na vozačev "račun" dok god se o njegovoj krivnji, odnosno žalbi ne očituje sud.
Da bi vozaču mogla biti poništena vozačka dozvola, najprije mora u roku od 2 godine sakupiti 9 bodova. Ovisno o prekršajima, nakon toga treba "odguliti" oduzimanje dozvole na 9, odnosno 12 mjeseci. Kad mu vrate dozvolu, ima 5 godina da prikupi novih 9 bodova, tek tada mu se može poništiti dozvola, a on će biti poslan na ponovno polaganje vozačkog ispita, što može napraviti najranije 2 godine od poništenja dozvole. Ako se, dakako, vozač ne žali i time dobije na vremenu, a u međuvremenu mu se možda pokoji prekršajni bod poništi, budući se bodovi, nakon 2 godine brišu iz evidencije.
Iz toga je jasno da je zakonom iz 2008.g. zakonodavac išao na ruku vozačima koji isprobavaju brzinske limite svojih automobila, koji ne poštuju crveno svjetlo na semaforu, niti prednost prolaska drugog vozača, koji voze pijani i drogirani, te odbijaju testiranje na alkohol i droge.
Kad bi čudom divlji vozač bio poslan na ponovno polaganje ispita u auto-školu, opet bi mu se posrećilo. Zakonodavac je prilikom ublažavanja uvjeta za poništavanje dozvole propustio precizirati kako i gdje će ponavljači polagati vozački ispit. Nije precizirano niti trebaju li polagati ispit vožnje i prve pomoći ili samo onaj iz prometnih pravila.
Poništenju dozvole ispriječila se duga procedura i sporo sudstvo. Aktualni Zakon o sigurnosti prometa prema recidivistima je blaži od zakona iz 2004. g. Od lipnja 2008.g., od kad divlje vozače nastoji ukrotiti aktualni zakon, čak ni recidivisti s više od 100 prekršajnih prijava još nisu morali trajno predati vozačku dozvolu policiji, a nisu morali ni ponovno sjesti u klupu auto-škole. Zakon o sigurnosti prometa na cestama na snazi je više od 2 godine, pa iako je jasno da je zakonodavac napravio niz propusta, oni još uvijek nisu ispravljeni.
Divljim vozačima pomaže i hrvatsko sudstvo, koje tužbe i žalbe rješava puževom brzinom. Osim što je zakon iz 2008. g., u odnosu na onaj iz 2004.g., osjetno zakomplicirao postupak poništavanja vozačke dozvole, tu mjeru učinio gotovo nedohvatljivom, ni negativni prekršajni bodovi neće sjesti na vozačev "račun" dok god se o njegovoj krivnji, odnosno žalbi ne očituje sud.
Da bi vozaču mogla biti poništena vozačka dozvola, najprije mora u roku od 2 godine sakupiti 9 bodova. Ovisno o prekršajima, nakon toga treba "odguliti" oduzimanje dozvole na 9, odnosno 12 mjeseci. Kad mu vrate dozvolu, ima 5 godina da prikupi novih 9 bodova, tek tada mu se može poništiti dozvola, a on će biti poslan na ponovno polaganje vozačkog ispita, što može napraviti najranije 2 godine od poništenja dozvole. Ako se, dakako, vozač ne žali i time dobije na vremenu, a u međuvremenu mu se možda pokoji prekršajni bod poništi, budući se bodovi, nakon 2 godine brišu iz evidencije.
Iz toga je jasno da je zakonom iz 2008.g. zakonodavac išao na ruku vozačima koji isprobavaju brzinske limite svojih automobila, koji ne poštuju crveno svjetlo na semaforu, niti prednost prolaska drugog vozača, koji voze pijani i drogirani, te odbijaju testiranje na alkohol i droge.
Kad bi čudom divlji vozač bio poslan na ponovno polaganje ispita u auto-školu, opet bi mu se posrećilo. Zakonodavac je prilikom ublažavanja uvjeta za poništavanje dozvole propustio precizirati kako i gdje će ponavljači polagati vozački ispit. Nije precizirano niti trebaju li polagati ispit vožnje i prve pomoći ili samo onaj iz prometnih pravila.
24.8.2010.
Zakon bi trebao omogućiti da se najteži prekršaji brže i strože kazne
Norveška vozače šalje u zatvor za 140 km/h na autocesti
Spoznaja kako zbog rupe u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama još ni jednom divljaku s naših cesta nije poništena vozačka dozvola, kao i poziv da se u zakon unese odredba o visini kazne ovisno o prihodima prekršitelja, izazvale su buru reakcija. Većina zainteresiranih diže ruku za kazne ovisno o visini prihoda, a smatraju i da se vozačka dozvola treba oduzeti recidivistima, odnosno vozačima koji uporno ponavljaju teže prometne prekršaje, poput prolazaka kroz crveno svjetlo na semaforu, vožnje u pijanom stanju, ili jurnjave kroz naselje brzinom za 50 km/h većom od dopuštene. Na dan 15. kolovoza 2010. g., u Hrvatskoj je evidentirano 98.679 vozača s negativnim prekršajnim bodovima. Jedan bod ima 33.825 vozača, dva boda ima 35.346 vozača. Tri boda ima 18.104 vozača, dok ih 3620 broji četiri, a 3120 pet bodova. Sa šest bodova evidentirano je 2106 vozača, sa sedam 619, osam 612 vozača. Devet bodova ima 450 vozača, a više od devet bodova prikupilo je 887 vozača.
Javnost je gotovo pa složna u zahtjevu da se vozače uhvaćene pri suludim brzinama većim od 200 km/h primjereno kazni, neovisno o njihovoj poziciji u društvu. Vozači zadnjih dana uhvaćeni pri spomenutim brzinama vozili su redom automobile skuplje od 500.000 kuna. Automobil prosječnog hrvatskog vozača niti ne može postići brzinu 248 km/h, dok vozačima skupih jurilica kazna od 6-7 tisuća kuna ne znači ništa. Jasno je da zakon mora prijeći na novu razinu, želi li se doista hrvatske ceste učiniti sigurnijima.
No, najniža kazna za određeni prekršaj ipak mora biti fiksno utvrđena - jer to što je netko bez ikakvih primanja ne daje mu pravo da pijan vozi, ili da zanemari crveno svjetlo na semaforu, ili da vozi u smjeru suprotnom od dozvoljenog. Ako nema novac za kaznu, uvijek može kaznu odraditi u zatvoru, a država može zaplijeniti automobil. Zvuči preradikalno? Ne za većinu europskih zemalja. U Norveškoj vozač završi iza rešetaka zbog prekršaja za koji kod nas policija ne bi niti zaustavljala – brzine 140 km/h na autocesti. Dozvolu gubi proveze li se kroz grad sa 75 km/h.
Osim medijski popraćenih trkača, ove godine na našim autocestama još je šest stranih državljana, vozača skupih auta, kažnjeno zbog brzine veće od 200 km/h. Tako je deset potencijalnih ubojica za upravljačem ostavilo za hrvatski državni proračun svega 30.000 kuna. Kolika je to njima hipotetička ušteda, govore podaci o visinama kazni u europskim državama. Finska prometna policija izriče kazne proporcionalne imovinskom stanju prekršitelja. Slično postupaju u Danskoj, Švicarskoj, Islandu i Norveškoj. Poznata je priča o Fincu Jussiju Salonoji (27), nasljedniku lanca mesnica, kojeg su u njegovoj domovini oglobili s točno milijun kuna, kad su ga prometnici snimili da vozi 80 km/h u naseljenoj zoni, gdje je dopušteno upola sporije.
Norvežani su najoštriji prometni policajci. U stanju su izreći i do deset godišnjih plaća za suludu jurnjavu u kojoj su bili ugroženi životi ili je nastala smrtna posljedica ili materijalna šteta. Ako ste pri postupanju norveških policajaca bili drski, ne gine vam i do 12 dana u zatvoru. Zato se od hrvatskih policajaca često može čuti kako čeznu za skandinavskim zakonima i ovlastima.













